Trošak pušenja za društvo: 1,8 bilijuna dolara

1,8 bilijuna dolara godišnje toliko je velik iznos da prestaje zvučati ljudski. U tome je problem troška pušenja za društvo. Brojka izgleda apstraktno dok se ne razloži na bolničke račune, izostanke s posla, prerane smrti i manje gubitke koji nikad ne dospiju na naslovnice.

Što zapravo znači 1,8 bilijuna dolara

To nije cijena kutija na blagajni. To su troškovi zdravstvene skrbi, izgubljena produktivnost i godine života skraćene prije vremena. Kad se dovoljno srčanih bolesti, oštećenja pluća, posjeta hitnoj službi, bolovanja i prekinutih karijera stavi na jedan globalni račun, trošak doseže razinu državnih proračuna.

Ta razina je važna jer pokazuje da pušenje nije privatna sitna mana s romantičnom aurom. To je masovna navika s industrijskim posljedicama. Globalni trošak duhana nije ogroman zato što je svaka cigareta dramatična. Ogroman je zato što se ritual ponavlja milijunima puta dnevno i stalno šalje isti račun u manjim dijelovima.

Manji račun koji nitko ne vidi

J. Freeman je nekoć mislio da je njegovo pušenje njegova stvar. Pušio je 27 godina. U najgorim trenucima pušio je oko 40 cigareta dnevno. Pušio je kod kuće i u uredu, pa su kolege to gotovo prestale primjećivati. To zvuči osobno, gotovo skriveno. Ali nije bilo jeftino samo zato što je postalo uobičajeno.

Pri 40 cigareta dnevno otprilike 3 sata nestanu u ritualu. Ne samo u samom činu pušenja. Odmak od stola. Hod do balkona. Pauza poslije. Pranje ruku. Spor povratak. Kad se rasporedi na godinu dana, to nije pauza. To je drugi raspored izgrađen oko nikotina.

Tu je i novac. Korisna okvirna brojka ovdje je oko 2 500 $ po pušaču godišnje. Ta brojka nije tu da bi posramila ikoga. Ona samo stavlja cijenu na nešto što društvo već plaća tišim putem: liječenje, izgubljenu produktivnost i dugotrajni teret ovisnosti koja rijetko ostaje samo u jednoj sobi.

Zašto ukupni iznos ostaje tako visok

Kad bi bilo lako ostaviti pušenje, račun bi brže padao. Nije. Zato su brojevi o metodama odvikavanja važni.

Sama snaga volje uspijeva u oko 3-5% pokušaja odvikavanja. Nikotinska nadomjesna terapija doseže oko 10-20%. Lijekovi idu do 30%. Čak i najjača kombinacija s lijekovima, terapijom i podrškom zajedno doseže najviše oko 40%. Većina i dalje ne uspije.

Ti brojevi objašnjavaju zašto trošak ostaje globalan umjesto da se svede na problem uske skupine. Navika duga 27 godina nije loša navika s jednostavnim prekidačem. To je uvježban živčani sustav, skup svakodnevnih okidača i industrija koja i dalje prodaje nikotin u novim pakiranjima i pritom promjenu proglašava napretkom.

J. Freeman je to prvo naučio na manjoj razini. Cigarete su postale grijani štapići. Miris se promijenio. Ovisnost nije. Uredski prozor ostao je uredski prozor. Pauza nakon večere ostala je pauza nakon večere. Problem vrijedan bilijun dolara opstaje tako što mijenja oblik, a ne namjeru.

Čemu taj broj služi

Broj poput 1,8 bilijuna dolara beskoristan je ako proizvodi samo krivnju. Krivnja je jeftina. Duhan je već mnogo zaradio na ljudima koji su se već osjećali loše.

Koristan dio tog broja je jasnoća. Govori svakome tko je zarobljen u toj navici da zamka nikada nije bila mala, privatna ni dokaz slabog karaktera. Govori čitatelju da sustav profitira od ponavljanja, a društvo plaća saniranje posljedica. Također objašnjava zašto se toliko ljudi krivi nakon neuspjeha s metodama koje većinu ostavljaju na cjedilu.

Ta promjena je važna. Kad pušenje prestane izgledati kao osobni nedostatak i počne izgledati kao sustav s bilancom, sram gubi dio svoje drame. Ono što ostaje jest potreba za mirnijim izlazom.

Broj poput ovoga nikome ne govori kako prestati pušiti. Samo pokazuje da je zamka veća od snage volje, a J. Freeman u svom vodiču piše više o mirnom putu.